Ana Dević- Start solo #8 – Cirkus

Specifičan karnevalizacijski doživljaj svakodnevnog socijalnog okruženja u radovima Vedrana Perkova realizira se postupcima prisvajanja, prerade i rekontekstualizacije širokog registra popularne kulture. Ikone masovne industrije zabave i konzumentskog društva općenito, Perkov koristi kao idjne predloške realizacije različitih hibridnih objekata i ambijenata u kojima se njihova globalna ikonografska prepoznatljivost sučeljava sa specifičnom vrstom udomaćenog, posvuda prisutnog kiča.
Autorska invencija podjednako je prisutna u reinterpretaciji pojedinog motiva ali i njegovim kulturološkim izmještanjem u konkretan socio-politički prostor koji ga
uvelike odreduje.
Perkov istražuje kritičke potencijale znakova. ikona i simbola koji su se uslijed prevelike upotrebe i potrošnje iscrpili. ispraznili od svog izvornog značenja. Nova se značenja oblikuju na rubovima, kao nus-produkti njihove daljnje konzumacije, kao svojevrstan višak vrijednosti koji se realizira kontrapunktno izvornim funkcijama znakova koje gotovo uvijek označavaju vrijednosti poput optimizma, herojstva, zabave, djetinje nevinosti… U radovima Vedrana Perkova očita je odsutnost takvih afirmacija; motivi poput patuljaka, medvjedića, Batmana, smileya ili balona, koji se provlače umjetnikovim radovima tek su naoko privlačni i veseli.
Nelagoda koju ti objekti proizvode podjednako proizlazi iz njihova nejasnog estetskog statusa te osjećaja nasilja koje evociraju, bez obzira da li je na njima izvršeno ili ga oni performiraju. Upravo ta specifična neodredenost i ambivalentni karakter Vedranovih radova tvore dinamično polje koje posredno reflektira problematiku različitih krivotvorenja, cenzure, potiskivanja kolektivnih i osobnih trauma. osiromašenja i medijskih manipulacija.
Izložba ‘Cirkus’ sastoji se od serije međusobno povezanih radova: ‘Četverored’, ‘Cirkus’, ‘Call me anytime you need’ i ‘Zvijer’. Radovima se na različite načine kontinuirano provlači tema sveprisutnog, anonimnog nasilja koje nije lišeno specifično lokaliziranih asocijacija.
Gipsani odljevi simpatičnih vrtnih patuljaka postavljenih četveroredno djeluju poput monstruozno unificirane militantne postrojbe,a njihov naziv ‘Četverored’ dodatno ih opterećuje asocijacijama na problematična, promašena iščitavanja povijesti.
Interaktivna instalacija ‘Call me anytime you need’ realizira se pritiskom prekidača koji na zid projicira karakterističan znak Batmana. Uz inscenaciju jednokratnog užitka masovne zabave ne možemo se otresti dojma da Perkov posredno komentira i problematičnu sliku heroja, mehanizme kojima se razrješuju unutarnji sukobi, političke intervencije…
Nelagoda koju evocira predimenzionirana dječja igračka, ofucani ‘medvjedić’ koji zaprema gotov čitav prostor izlaganja podjednako proizlazi iz njegovog
klaustrofobičnog smještaja i nemogućnosti (kao i u slučaju ‘Četveroreda’) odredenja da li je ‘Zvijer’ objekt ili subjekt nasilja.
Perkov gotovo nikada ne koristi gotove, izvorne, masovno oblikovane predmete kao ready-made objekte već ih redizajnira i samostalno izvodi.
Gotovo ispražnjen od objekata ambijent ‘Ctrkus’ negira neutralnost galerijske ‘bijele kocke’; prostor je koloristički transformiran u prizorište nekog šarenog spektakla ¬možda samog čina otvaranja izložbe – čije isprazno blještavilo kao da dodatno podcrtava potreba kreiranja jedno zasebnog prostora unutar galerije, transparentnog cirkuskog šatora kao ispražnjenog mjesta osobne i umjetničke autonomije.