U zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra izlaže troje mladih likovnih umjetnika, Splićanin Vedran Perkov, Talijanka Claudija Nanni i Zadranin Petar Stanović-Šumski, koje veže prijateljstvo i činjenica da jesu (Stanović i Nanni) ili su bili (Perkov) studenti milanske Accademije di belle arti Brera. Ako treba tražiti zajednički nazivnik u njihovu istupu, onda je to religioznost koja se, u tri inačice, objektivizira kroz njihove odnose prema stvarnosti u kojoj žive. Autori nude tri različita primjera vjerovanja, tri različita svjetonazora.
Perkov iz povijesne ropotarnice priziva socijalističku propagandnu estetiku školskih manifestacija, ali se poziva i na propagandnu estetiku suvremenih predizbornih skupova, entuzijastičkih ili pak umirujućih parola te uopće na tradiciju »velikih riječi«. Na jarko crvenu tkaninu, na kakvoj su se u doba socijalizma ispisivale optimističko-demagoške parole, trodimenzionalnim slovima, umotanim u zlatnu foliju, ispisao je parolu »Don’t worry, everything is under control«, semantički i asocijativnu i otvorenu za različita iščitavanja. Možemo je iščitavati defetistički, kao očitovanje pomirenosti i determiniranosti jer u datostima u kojima živimo ništa ne možemo promijeniti, pa se stoga ne moramo ni uznemiravati. Budući da autor ispod natpisa aplicira i dvije svetačke slike koje čine jedinstvenu ikonografsku cjelinu Svete Obitelji – na jednoj je Marija s djetetom, a na drugoj Josip s djetetom – sugerira da su naši životi pod kontrolom nečega nama nadređena i nedokučiva, nečega što je »viša sila« i što, kao takvo, uvećava dozu osobnog defetizma u svakome od nas.
Stanović se predstavio s tri autoportreta, snimljena na tri različite nadmorske visine, s kamenom izronjenim s dna mora u ruci, pri čemu je znakovito i što može poslužiti kao orijentir za iščitavanja ovoga rada, da je odjeven u crnu, bijelu i crvenu odjeću, u tri boje koje je »patentirao« Maljević, koji je do suprematizma došao duhovnim pročišćenjem, kakvu ambiciju prepoznajemo i kod Stanovića. I Sveti Gral, sjetimo se, nije bio nikakav kamen nego visok stupanj osobnoga pročišćenja, prosvjetljenja i duhovna uzdignuća. Stoga Stanovićev istup doživljavamo kao opozit Perkovljevu defetizmu, kao mogućnost djelovanja i promjene, aktivistički svjetonazor koji veliča pojedinčevu nepomirenost datostima i zadatostima, emancipiranost od frustrirajućeg okruženja i vlastitu ulogu i odgovornost za svoju sudbinu.
Nanni je, nostalgično raspredajući o vremenu koje je na izmaku i onome koje se, iako ga još uvijek doživljavamo kao neobjašnjivo, nadrealno i kao predmet ljudske mašte, sve agresivnije najavljuje, rekonstruirala sobu svoje bake. Tu dominira goblen na čijem je donjem dijelu izvezen u, za tu kič produkciju karakterističan, idiličan krajobraz, a u gornjem je, u dramatičnoj inscenaciji, izvezeno spuštanje letećeg tanjura u isti pejzaž. Po cijelom galerijskom zidu postavila je razglednice gradova iz cijeloga svijeta, na koje je docrtala isti futuristički prizor spuštanja NLO-a. Taj rad afirmira fascinaciju suvremena čovjeka još neobjašnjivim, ali i najavljuje novu religioznost, novo doba u kojem se stvaraju cijele fantastične sekte i religije vezane za postojanje drugih civilizacija, te svjedoči da će u budućnosti i mašta postati jednom od mogućih novih religija.
»Sva tri autora tematiziraju vjeru i odnos prema njome zadanoj stvarnosti te onome što je toj stvarnosti nadređeno. Pitaju se što ili tko kreira naša vjerovanja i svjetonazor, uspostavlja odnose i tvori strukture naših vjerovanja ili iluzija koje su nam samo ponekad čitljive, dok ih češće uopće nismo svjesni, pa ih stoga ne možemo dešifrirati«, zaključuje u katalogu Antonija Majača.