NAOPAKO

2018.

papir, silikonsko ljepilo

-

Kada se kaže za nešto da je ispalo naopako uobičajeno podrazumijevamo da je to plod nesretnih okolnosti, greške, nesmotrenosti, slučaja...

Također, uobičajena praksa je da se izložba najprije predstavi u velikom gradu, pa da zatim krene prezentacija u manjim sredinama.

Tekstovi kustosa, opet uobičajeno, opisuju i teoretski potkrepljuju radove prikazane na izložbi.

Izložbom Naopako izokrenuo sam standarde:

Od kustosice izložbe zatražio sam da napiše tekst predgovora o radu koji još ne postoji; odnosno da će upravo taj, njen tekst, postati rad prezentiran na izložbi. U kratkim crtama objasnio sam joj što s tim tekstom želim učiniti.

Nakon što je bio gotov, kompletan tekst, sva njegova slova izrezao sam u papiru.

Potom su slova zaljepljena na zid galerije ali naglavačke.

Nositelj pisane poruke- papir- sam je postao poruka. Usto je izgubio svoju dvodimenzionalnost i postao trodimenzionalni objekt.

Tekst koji je opisivao situaciju u kojoj je nastao, iako vidljiv i jasan, zahtijevao je izvjestan napor da ga se pročita i razumije.

Naziv izložbe i izgled rada mogu navesti posjetitelja da pomisli kako je cijela izložba naopaka, međutim, bio bi to krivi zaključak. Količina truda, posvećenosti i preciznosti pri realizaciji rada demantira takvu pomisao.  Od prvoga  trenutka kada sam krenuo u izvođenje ovog rada imao sam potpuno jasnu i definiranu ideju što bi, i na koji način, trebalo biti prikazano na izložbi. Ponudio sam posjetiteljima sliku, odnosno misao o naopakosti, iako je sve to plod namjere da ih se dovede u zabludu.

Koliko je naopakost plod slučaja ili rezultat pomno osmišljene namjere?