Vedran Perkov oblikuje višestruko kodiran odnos dvaju ideologija i ikonografija. Prva, kršćanska, eksplicitna je i relativno lako čitljiva. Na crvenoj podlozi postavlja dvije reprodukcije sakralnih slika koje zajedno čine ikonografsku cjelinu Svete obitelji. Na jednoj je majka s djetetom, a na drugoj otac s djetetom. Zbunjujući je i “orwellovski” natpis: “DON’T WORRY EVERYTHING IS UNDER CONTROL”. Sintagma je semantički i asocijativno kompleksna. Možemo ju čitati kao smirivanje, ulijevanje povjerenja, ili njome biti iritirani jer zvuči pokroviteljski, nadređeno. Moguće ju je dešifrirati i kroz preddeterminiranost; obzirom da smo nemoćni išta promijeniti, nema razloga za zabrinutost. Sve je pod kontrolom nečeg nedokučivog, daleko iznad nas. Svetačke slike možemo pritom promatrati kao sinegdotalni simbol više sile.
Druga razina isčitavanja Perkovljeve instalacije je vizualno-asocijativna. Natpis je oblikovan trodimenzionalnim slovima umotanim u zlatnu foliju na jarko crvenoj podlozi. To nas može asocirati na velike natpise sa pokličima iz ne tako davnih vremena školskih manifestacija provizorno ukrašenih scenografija. Postav rada oslanja se na političko propagandnu estetiku predizbornih skupova, velikih riječi i entuzijastičnih ili pak sedativnih parola. Upotrebljeni elementi su u kontradikciji; umjesto da pojasne jedni druge, dovode se na granicu bez smisla ostavljajući nas izvan logičnog čitanja rada – bez “kontrole” .
Petar Stanović također tematizira vjerovanje, ali anakrono, blisko poganskom. Inspiriran alkemijskim jezikom provodi umjetnički čin asocijativno slojevite simboličke vrijednosti. Svoju akciju, alegoriju procesa transfiguracije, diskretno dokumentira na fotografijama triju faza. Kao polazišste uzima kamen izronjen s morskog dna koji odnosi i ostavlja na planini simbolički referirajući na kamen mudraca u alkemijskim formulama. Istovremeno umjetnik kao paradigma čovjeka prolazi evoluciju, duhovnu promjenu sa uzdizanjem iz dubine, sfere materije (ispod razine mora) kroz prijelaznu fazu do uzvišenja duha, prosvjetljenja i pročišćenja na visokoj planini. Ovom se hermetičnom alegorijom formira značenjski rast,
zajedno sa rastom nadmorske visine jer prvo što alkemijski filozof treba proučiti je djelovanje prirode, koju možemo usporediti sa životom, sa voljnom biti koja djeluje u tijelima, a pokreće je univerzalni duh.
Claudia Nanni postavlja u evidentan kontrapunkt prostor tradicije, smirenosti, konzerviran u “bakinoj sobi” s nagovještajem nove religioznosti, tendencije suvremenog čovjeka da istražuje i biva fasciniran još neobjašnjenim, u ovom slučaju svemirom. Implicira novo doba u kojem se stvaraju čitave fanatične sekte i religije vezane za postojanje drugih civilizacija. U svijetu budućnosti, mašta je jedna od mogućih novih religija. Ekstremni simbol novog doba, NLO, u oksimoronskom je odnosu sa goblenom kao rafiniranom alegorijom tradicije i nostalgije. Futuristička letjelica, iako infantilno prikazana, djeluje kao strani, neprirodni element u zaštićenom i topolm prostoru starinske sobe..
Instalacija je istovremeno ironična i provokativna, jer nas stavlja u poziciju prosuđivanja vrijednosti starog i novog, dolazećeg ili pak prisutnog samo u sugeriranom nadrealnom prostoru mašte…
Sva tri autora tematiziraju vjeru i odnos prema njome zadanom stvarnosti te onome što je toj stvarnosti nadređeno. Pitaju se što ili tko kreira naša vjerovanja i svjetonazor, uspostavlja odnose i tvori strukture naših uvjerenja ili iluzija koje su nam samo ponekad čitljive, dok ih češće uopće nismo svjesni pa ih stoga ne možemo dešifrirati.
Radove možemo čitati i kao tri različite metareligijske “igre” sa (auto)ironijskim elementima. Nude nam se kao tri moguće opcije vjerovanja, tri razdoblja dominacije različitih svjetonazora, vjerskih usmjerenosti, prošlost, sadašnjost i budućnost.. .
P. Stanović je usmjeren na prošlost; tendira tradicionalnoj filozofičnosti, autorefleksiji, interesu za mistično, pogansko, alkemijsko. Zanima ga mogućnost djelovanja, promjene. V. Perkov, uvjetno rečeno, preispituje sadašnjost kojom još uvijek dominira kršćanska ikonografija i ideologija, povezujući je sa šarolikom ikonografijom podjednako sugestivne političke propagande.
C. Nanni odlazi u sneno futurističko obraćanje nekoj novoj religioznosti. Istražuje mogućnosti vjere u postojanje drugih civilizacija, prostora mašte i nadrealnog koje stavlja u odnos s tradicijom i nostalgijom za vremenom koje je na izmaku. Pitanja koja zaokupljaju umjetnike možemo si i sami postaviti kao ontoloski važna:
Da Ii su naša vjerovanja nametnuta, odnosno koliko ih sami odabiremo? Koliko se možemo mijenjati i stvarati sustave osobne religije?
Da Ii nas netko kontrolira pomoću naših vjerovanja i ideologija kojima smo okruženi?
Perkov implicitno postavlja pitanje; da Ii trebamo biti smireni ili zabrinuti i koliko smo uistinu u mogućnosti sami odabrati svoja politička, religiozna, društvena, intimna… vjerovanja.